Blagdan Svih Svetih – blagdan podsjećanja na sve koji nisu sa nama
Prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana salavimo ne samo svece, već sve one koji su obilježili naše živote a više nisu sa nama.
Prve povijesne zabilješke ovog blagdana nalazimo već u 4 stoljeću kada je Papa Grgur III proglasio 01.studeni kao dan Svih svetih kako bi se poklopio s drvenim keltskim blagdanom “Samahin” koji je označavao Novu godinu. Samahin je bio najveći praznik u keltskom kalendaru. Kelti su vjerovali da je to noć kada se duše mrtvih okupljaju u svijetu živih kako bi zajedno prešle na ‘drugi svijet’. Osim prinošenja žrtvi u obliku voća, povrća, životinja, palile su se velike vatre koje su trebale mrtvim dušama olakšati prelazak u svijet mrtvih.
Ovaj blagdan se slavi u mnogim religijama, a prihvaćen je i od strane ateista. Običaji su različiti od naroda do naroda, od religije do religije. Dok jedni žaluju, drugima je to blagdan slavlja.
Istočnoeuropski narodi prihvatili su ovaj blagdan kao mali ili prvi Božić, pa se za taj dan blagovalo uz puricu, orehnjače i makovnjače i ostale ‘božićne delicije’. Preko noći na stolu su se ostavljala hrana kako bi se ‘mrtvi’ počastili. Na sjeveru Europe na stolu se ostavljala rakija i vino. U Meksiku je običaj da djeca ukrašavaju grobove igračkama i balonima, a odrasli ostvaljaju cvijeće, lampione i hranu. Južnoamerički indijanci obilježavaju ovaj dan lovom na patke koje pripremljene donose na grobove. Žene se mole i pale svijeće, a muški plešu i pjevaju…
Mnogi od običaja s naših prostora odavno su izumrli. Na grobovima se više ne ostavlja hrana, a samo se najstariji sjećaju da je ovo nekada i bio blagdan darivanja i pomoći potrebitima. Umjesto hrane i pokojniku dragih stvari, danas groblja krase cvijeće i lampioni.
Bilo kako bilo, slavite li ovaj blagdan ili ne, vrijeme je da se sjetite svojih mrtvih. Obiđite grobove, odnesite cvijeće i prisjetite se dragih ljudi koji su ostavili trag u Vašim životima.